Standard japanski na način balkanski

Objavljeno:

01/08/2012

Autor/ica

Leila Šeper
Prije par dana pročitah reakcije Grasovih uposlenika(ca) koji strahuju da će ostati bez posla jer 'njihovo' tržište treba da se podjeli sa nekim ko nikada nije bio tu. Tako radnici(e) žaluju, a korisnice(i) njihovih usluga su nezadovoljne(i) onime što im se podvaljuje kao 'usluga'. Dolazak novih igrača ništa nam ne garantuje. Lažemo same/i sebe ako smatramo da će cijene biti niže, usluge kvalitetnije, deportacija sa tačke A na tačku B podnošljivija... Ništa od navedenog, vrlo izvjesno neće se desiti! Barem sudeći po dosadašnjim iskustvima.
 
Krivićemo 'seljački' nam mentalitet, udružene interese velikih na račun malih, korupciju, dijasporu koja se snašla, borce koji se nisu snašli... Koristićemo i još brdo pohabanih floskula kao i često do sada, ako ne i uvijek. Još jednom ćemo poželiti da odemo odavde, da se barem ne rodismo ovdje, požalićemo što ne odosmo kada smo imale/i priliku ili što se vratismo... Zažalićemo u svakom slučaju.
 
Onda, kao savjesna građanka koja voli stajat u svačije cipele, zamislim sebe kao revizorku u Grasu. Ja imam pravo da radim, da se ne bojim za svoje radno mjesto! Ne radim za pet hiljada maraka, kao u Parlamentu, ali ja sam savjesna i poštena. Nekada pustim raju da se šverca u sredstvima javnog  gradskog saobraćaja, jer razumijem da se nema. Ja imam, ali ja i radim. Nije mi dobro kao parlamentarcima/kama, ali nije mi ni loše. Bogme radim i zaradim.
 
Onda, se vratim u svoje cipele. Sjetim se svih odbijenica koje dobih za razna radna mjesta. Pomislih da se to ne može desiti normalnom i sposobnom insanu... Možda i ne može, ali u Japanu. Ovdje može. Postoje radna mjesta i za 'nas' ali to su ona koja podrazumjevaju da smo sezonska potrošna roba i bijelo roblje. Neosnovano doduše, ali vjerujem da kada bi savjesno, pod punom moralnom odgovornošću sve osobe koje su koristile neku vezu da dobiju posao dale otkaz, zaposlene bi stale u jedan, eventualno dva tramvaja. To ovi sezonci...
 
Čizma glavu čuva, a cipela perspektivu znači. Dok sretno zaposleni/e preferiraju japanski odnos prema radu, kada su u pitanju njihova prava ne i obaveze, nesretno zaposleni/e ili nezaposleni preferiraju revolucije po kafanama i pekarama. Sve je već godinama isto, zašto bi javni gradski saobraćaj napredovao? Mjenjaju se strukture i odnosi moći, ali suštinski sve ostaje isto. Baš kao u tržišnoj ekonomiji.
 
Prije par dana gledam vijesti i vidim kako japanska elektrodistribucija upućuje izvinjenje svojim korisnicima/cama jer je bila prinuđena povećati cijene električne energije nakon katastrofe, a sve s ciljem da se što prije šteta sanira i stanje normalizuje. Oni upućuju izvinjenje?????? Da, mi smo oni bogati buržuji/ke koje  takve sitnice na zamaraju. Niti nas, niti našu elektriku, niti one nadležne za druge energente. Veselje!

foto: flickr.com

Izvor: akcijagradjana.org

 

Najnovije

U Sarajevu se od 9. do 14. augusta održavaju kvalifikacione utakmice za žensku...
U Sarajevu se od 9. do 14. augusta održavaju kvalifikacione utakmice za žensku...
U Sarajevu se od 9. do 14. augusta održavaju kvalifikacione utakmice za žensku...