Feminizam i ...

Feminizam i kako ga steći

U vremenu u kome je ono sto se danas naziva, ili bolje rečeno samonaziva feminizmom, definitivno izgubilo kritičku oštricu kako prema vladajućoj drustvenoj paradigmi, tako i prema seksizmu, malograđanštini u našem svakodnevnom životu koju ta paradigma proizvodi, knjiga Đurđe Knežević Feminizam i kako ga steći (Fraktura, Zagreb, 2012) djeluje kao utjeha da ipak nije sve izgubljeno, piše u svom osvrtu Nada Ler Sofronić.

Naime, nije to onaj otužni, estradni feminizam vagininih monologa, niti je to sterilno lamentiranje nad nasiljem nad ženama ili “nedovoljnoj zastupljenosti žena u politici”; nije to beskrajno mlataranje statistikama bez upita zašto su one takve, na štetu žene i zašto su sve gore. Još manje je to kvazi postmodernističko visokoparno zamajavanje “politikama identiteta“ i postmodernističke relativizacije čime je feministički mainstream vješto izbjegavao pitanja u kakvom mi to društveno ekonomskom i političkom sistemu danas živimo.

Glas razlike

Đurđin feminizam nema dakle ništa sa onim feminizmom koji je poodavno abdicirao sa mjesta prvog među progresivnim pokretima koji pokreću strukturne socio-kulturne promjene i koji se udobno smjestio u koordinate neoliberalnog kapitalizma.

Ovo nije feminizam tipa “ne čačkaj mečku, pravi pretstavu” kojeg smo toliko site. Implicitni, a u nekim tekstovima i eksplicitni fokus ove knjige je upravo ono oko čega feministički mainstream danas obilazi kao mačak oko vruće kaše: to su krupna pitanja o uzrocima ćorsokaka u kome su se našla ljudska prava žena u tipu kapitalizma koji danas živimo i kako funkcionira sprega između njega i patrijarhata koji ovdje moćno vlada kao ekonomski, socijalni , politički i kulturni obrazac.

Moralna lekcija „pripitomljenom“ feminizmu

Beskompromisno reagujući gotovo na dnevnoj bazi na konkretne primjere konzervativizma, seksizma, mizoginije, primitivizma i nasilja u samom srcu javnih i političkih centara moći, autorka daje moralnu lekciju tzv. feministkinjama koje imaju slijepu mrlju za ono što im se pod nosom dešava, pa čak i u vlastitoj radnoj sredini i čija je izgleda jedina profilirana politička strategija politika nezamjeranja i zaobilaženja suštine.

Za razliku od feminističkog mainstreama, Đurđa Knežević ne očajava i ne lamentira nad užasom nasilja nad ženama, na primjer, nego ukazuje na njegovu duboku ukorijenjenost u samoj prirodi sistema. Ona reaguje promptno, bez dlake na jeziku i političke kalkulacije i hrabro preuzima rizik ostrakizma, bilo da je riječ o sramnoj mizoginoj sudskoj praksi, primitivnoj i seksističkoj uređivačkoj politici u medijima, licemjerstvu glorifikacije materinske žrtve u kvazi patriotske svrhe, licemjernom ponašanju i pedofiliji i mizoginiji sklone crkve, ili da je rječ o primitivnim i seksističkim ispadima političara i javnih đelatnika. Sa istom lucidnošću ona reaguje i na estradno i profitersko ponašanje feministickog biznis mainstreama koji ne samo da ne reaguje , nego se licemjerno prilagođava vladajućim centrima moći.

Za razliku od feminističkog mainstreama, autorka se usuđuje reći i napisati da su navodne ženske ikone u demokratijama savremenog globalnog kapitalizma, od kojih su neke dospjele kao moćne žene i na, Forbesove i slične liste (pri tome ne mislim na recentni hrvatski slučaj), zapravo i same agenti sistema koji melje i eksploatiše u najvećoj mjeri upravo žensku radnu snagu, a političarke i menadžerke sa tih lista ne pokazuju ništa više rodne osjetljivosti od prosječnog konzervativnog muškog političara, multimilijardera ili bankara sa desnice.

Đurđa Knežević odbija feminizam čija je jedina kritička pozicija spol i konzervativni esencijalizam, to jest, da su žene bogom dane da budu mirotvorke, na primjer, i argumntovano pokazuje da sama činjenica biološkog spola ne utječe bitno na njihovo socijalno i političko ponašanje.

Najznačajniji kvalitet knjige Đurđe Knezević Feminizam i kako ga steći, jeste da se ova zbirka njenih, pitkih, provokativnih i duhovitih publicističkih radova pisanih kroz gotovo cijelu deceniju (između 2002 i 2010 godine) zapravo može čitati kao pledoaje za formulisanje jedne kritičke, autonomne feminističke pozicije i artikulaciju političke platforme za feminizam koji osporava vladajuću paradigmu i zaista pokreće strukturne društvene promjene danas i ovđe. Što je ustalom i njegova, nažalost duboko potisnuta, osnovna zadaća.

Izvor: http://www.oneworldsee.org/sh/content/prikaz-knjige-feminizam-i-kako-ga-steci-djurdje-knezevic