Lokalne teme

Kad javni gradski saobraćaj utihne

Dok sam pješke grabila na prinudnoj šetnji u trajanju od preko sat vremena, kontam gdje je zapelo i zašto tako neozbiljno shvatamo potrebu drugih da se bore za nešto. Nisu u pravu, znam! Iako može zvučati licemjerno, na tuđim greškama najbolje se uči. Vlastite greške su samo devijacije od savršenstva. Učimo iz njih tek kada nas baš koštaju… Iz ovog štrajka naučila sam mnogo.

GRAS štrajkuje opet. Prešlo im u tradiciju. Nakon prošlogodišnje krize i saobraćajnog kolapsa u olimpijskom nam gradu, evo ih opet. A ja sam se naljutila opet. U državi za čovjeka, dakle onoj u kojoj je mnogo teško izabrati ko pruža najlošije usluge, GRAS biva proglašen za nespornog pobjednika ovog sablasnog takmičenja. Dakle nadmašili loše stanje u domovima zdravlja, loš standard i putnu infrastrukturu, neljubazno osoblje na šalterima opštine, a sve ovo nabrajam zaljepljena prljavštinom iz obližnjeg jezerceta na cesti (pored zgrade Parlamentarne skupštine BiH), jer kiša je! A vozači žure, zaboga…

Državu za čovjeka obezbjedili nam oni koji neprikosnoveno i odvažno vladaju, mada nam nikada nisu definisali kakav je taj čovjek za koga je ova država. Ako moram da zaključujem na osnovu vlastitog iskustva, taj čovjek nema dostojanstvo, živi na granici ljudske egzistencije (ako već nije ispod kritične linije), navikao je da ga niko ništa ne pita i omiljena mantra mu je : "Samo nek' ne puca!".

Zašto sam mantrala "Samo nek' ne puca" dok sam prolazila pored remize?

Prije nego što krenuh u prinudnu šetnju, pogledah vijesti. Vijest dana: ne radi javni gradski prevoz u Sarajevu! Dok gostuju razni predstavnici raznih sindikata, ne propuštaju nas upoznati u kojoj mjeri oni, ustvari (mada mi bagra nezahvalana to ne želimo primjetiti) žale nas građane. Nema tih suza koje se mogu isplakati niti sadake koja se može udjeliti – a kojim bi se otklonio njihov žal.

Vjerujem da čovjeci u ovoj zemlji trebaju poraditi na popravku definicije čovjeka. To će ostvariti tako što će protestvovati, pisati zahtjeve za slobodan pristu informacijama, pričati o lažima, nepotizmu, približavati tešku situaciju onim čovjecima koji još nisu primjetili… Umjesto da se solidarišem sa radništvom GRAS-a ja mantram: samo nek' ne puca, samo nek' ne puca, samo nek' ne puca… Rastužili su me i u mantru bacili jadni razlozi za štrajk. Jadni su jer ne vidim razloga da im se pridružim.

Kameradi, ne interesuje me ko vam je direktor!

Interesuje me da poboljšate uslugu. Da cijena karte bude manja, da postoji grijanje u vašim vozilima zimi, da nas ne tretirate kao vreće krompira (što vam pričinjava naročito zadovoljstvo, čini mi se), da javni gradski prevoz radi dvadesetčetiri sata dnevno – sedam dana u sedmici, da poštujete red vožnje, da budete ljubazni, da mi vaš dispečer ne psuje mater kada ga pitam "zašto autobus nije došao?"…

Kada u svoje zahtjeve za štrajk integrišete moje zahtjeve i to mi objasnite, nacrtate, predstavite, na moju podršku možete računati. Vjerujem i da nisam jedina. Ovako, ne nudite mi ništa. Ne nudite ni sebi, što je još tužnije. Borite se da ne bude ovaj direktor nego neki drugi, a ja kao građanka nikakvu razliku ne primjećujem i javno priznajem da sam vam dala najlošiju ocjenu za kvalitet usluge koju pružate!

Vaša sebičnost, vaše vjerovanje da ste centar univerzuma pogubno je prvenstveno za vas. Vaša demonstracija sile i ucjenjivanje građana/ki je nedopustivo. Na ovaj način našu podršku nikada nećete dobiti! Nemojte se usuditi da mislite da ja branim Vladu KS, jer osuđujem vaše postupke! Građani/ke su, itekako, svjesni/e koliko nam svi nivoi vlasti žele dobra u novoj 2013. godini. Podrška građana/ki je vaša jedina šansa, a ovako je nikada nećete zadobiti. Redovno nasjedate na popularnu "zavadi pa vladaj taktiku", te u ovome trenutku umjesto da se bavimo onima koji nam zatvaraju muzeje, ohrabruju mladost da se bavi delikvencijom, koji otimaju i kradu od nas mi se pitamo u kojoj mjeri da žalimo jedni druge.

Hipotetička situacija: Zamislite da ste stali na stranu građanstva i da ste odbili da naplaćujete svoje usluge. Poručili Vladi i svima odgovornim da ste tu zbog građana/ki! Radite za platu, ali znate za koga radite. Kada vam nestane resursa, onda upozorite građane/ke da nemate više goriva niti djelova za vozila i pozovete ih da se obrate nadležnim. Nažalost, ne. Odabrali ste da uskratite javni gradski prevoz onima koji/e ga koriste, a ovi što im, kao, prijetite svakako imaju osobna vozila.

Nepotizam je bolest ovog društva. Prisutan je svugdje i bilo bi opsceno tvrditi da se isti nije nastanio i u GRAS-u. Živjeti u državi za čovjeka znači da smo prihvatile/i taj odnos snaga i da ćemo samo okretati glavu od tog problema, pravdajući se "radnim mjestima" koja treba zadržati. GRAS će se morati restruktuirati ako ne želimo svake godine preživljavati isti šok. Zemlja za čovjeka treba postati zemlja za dostojastvenog čovjeka koji živi, a ne preživljava. Zemlja u kojoj ljudi rade, a koje njihova država podržava, ne otima od njih. Zemlja za dostojanstvenog čovjeka, zemlja malih i srednjih preduzeća. Zemlja za dostojanstvenog čovjeka u kojoj raditi u državnoj administraciji ili firmama koje se finansiraju iz javnog budžeta znači raditi to jer volimo ovu zemlju.

Nema smisla da preuzimamo modele političarskog ponašanja iz zemlje za čovjeka, gdje se moć vrednuje brojem dajdžića, amidžića i ostale siće koju zaposlismo ili time koliko ukradosmo. To su mjerila po kojima smo bolji što nas se više mrzi! Mržnja je nesreća, a život je prekratak za takve gluposti! Volim ja vas, ali shvatite me…

Foto: flickr.com

Izvor: Akcija građana