Feminizam i online nasilje

Aspekt online nasilja pomenut je u svih 16 principa feminističkog interneta koliko smo do sada obradili_e. Ovo je posljednji princip i u našem nastojanju da obezbijedimo prostor feminističkog interneta vjerovatno najvažniji s obzirom na grupe koje zastupamo, mlade ljude, LGBT, žene i djecu.

I u prvom principu, koji se odnosi na pristup internetu i informacijama pa do posljednjeg gdje zagovaramo pravo da djeca sigurno uživaju nove tehnologije, nalazimo elemente online nasilja. Nasilje je i ako vam neko onemogućava pristup koji bi vam pravno trebao biti zagarantovan.

Po principu: „Tražimo od svih stakeholdera na internetu, uključujući korisnike/ce, donositelje/ice politika i privatni sektor, da obrate pažnju na pitanje uznemiravanja na internetu i nasilja vezanog za tehnologiju. Napadi, prijetnje, zastrašivanje i nadziranje s kojima se suočavaju žene i queer osobe su stvarni, štetni i alarmantni, i dio su, šireg pitanja rodno zasnovanog nasilja. Naša je kolektivna odgovornost da se suočimo s ovim i eleminišemo nasilje zauvijek.“

Online nasilju podložni su svi korisnici_ce mreže. Svaki identitet neke osobe biva izložen cyber napadu ili kako bih to prostije objasnila: “Sve što kažete može biti upotrijebljeno protiv vas.” Online nasilje prepoznaje sve vaše karakteristike, spol, rod, seksualnu orijentaciju, sve informacije koje sa sobom donosite na mrežu i sve to koristi protiv vas. Možete biti meta zbog slobode govora ili možete biti meta jer ste samo žena, a ženama nije mjesto na forumu na kojem se raspravlja recimo o politici.
Ipak, da su žene atraktivniji plijen pokazuje i statistika UN izvještaja o online nasilju.

http://www.unwomen.org/~/media/headquarters/attachments/sections/library/publications/2015/cyber_violence_gender%20report.pdf?v=1&d=20150924T154259

Ovo istraživanje pokazuje da je na globalnom nivou osam do deset žena iskusilo neku vrstu nasilja. Žene imaju čak 27 puta veću predispoziciju da budu žrtve nasilja na mreži. Prema izvještaju, u 2015. godini, više od devet miliona žena i djevojčica je iskusilo neke oblike nasilja počinjenog putem informaciono-komunikacijskih tehnologija, gdje su počinitelji dominantno bili muškarci.

Prema posljednjem izvještaju Internet World Statistic, u Bosni i Hercegovini postoji preko dva miliona aktivnih korisnika/ica interneta, a od toga preko 1,5 miliona aktivnih korisnika/ica Facebooka kao najpopularnije društvene mreže. Društvene mreže su zapravo i najčešće platforme preko kojih se odvija ovaj oblik nasilja.

https://www.internetworldstats.com/europa2.htm

Internet se pokazao kao novi prostor za nasilje nad ženama i primjeri online nasilja nad ženama, koje nije adekvatno procesuirano, postali su učestaliji i dovode do isključivanja žena iz online, ali i offline sfera. Iako se nerijetko kao oprečni argument postavlja sloboda govora, primjeri prijetnji ženama na društvenim mrežama upućuju da sloboda govora prestaje tamo gdje počinju prijetnje.
U Bosni i Hercegovini se više nevladinih organizacija bavi mapiranjem zabilježenih slučajeva online nasilja, kao i lobiranjem novih zakona ili dopune postojećih zakona.

Centar za pravnu pomoć ženama Zenica (CPPZ) u toku 2013. i 2014. godine mapirao je slučajeve žena žrtava nasilja putem IK tehnologija. U ovom periodu CPPZ pružio je 2168 pravnih usluga, od kojih je 68,54% bilo u oblasti porodičnog prava. U toku 20 mjeseci nasilje putem interneta i mobilne telefonije doživjelo je ukupno 1.201 klijentica ili 55,40%, što je više nego svaka druga.
Prema podacima za 2016. godinu Centar je pružio 2.775 usluge besplatne pravne pomoći za 943 korisnice, a 76% od ukupnog broja klijentica u svom životu doživjelo je neki vid nasilja, dok je 58% njih doživjelo nasilje putem interneta i mobilne telefonije. To zapravo znači da je svaka druga žena koja je zatražila pomoć nakon nasilja bila uznemiravana putem IK tehnologija.

U periodu od septembra 2011. godine pa do oktobra 2015. godine na SOS telefon Fondacije “Udružene žene Banja Luke” (UŽBL) zaprimljeno je 3360 SOS poziva od čega je 1820 poziva sadržavalo neki vid prijetnji putem SMS poruka ili putem društvenih mreža. Najčešće se prijetnje putem SMS poruka ili društvenih mreža upućuju partnericama u momentu napuštanja partnerske zajednice.
Također, i u susjednoj Hrvatskoj se protiv online nasilja bore putem prijava na besplatne brojeve telefona i/ili putem aplikacije. Baš kao što su u BiH slične usluge ponuđene od Centra za pravnu pomoć, organizacije One World Platform te drugih nevladinih organizacija koje se bave ovim pitanje, i u Hrvatskoj postoje slične linije za pomoć koje pomažu kod adekvatnog zakonskog procesuiranja.

Krivični zakon Bosne i Hercegovine nasilje, narušavanje ugleda i nanošenje drugih oblika štete putem Informaciono – komunikacione tehnologije (IKT) ne tretira, ne procesuira niti počinitelje/ke goni krivično. Osim Krivičnog zakona BiH ni Ustav, kao ni Krivični zakon FBiH, te Zakon o zaštiti nasilja u porodici, Zakon o ravnopravnosti spolova i Zakon o zabrani diskriminacije ne bave se pitanjima online nasilja. Zakonodavstvo u BiH nema jasno definisane odredbe kada je u pitanju nasilje izvršeno putem savremenih tehnologija. Pokušaji da se pravda
zadovolji (u slučaju online nasilja), u okviru zakonskog i administrativnog sistema, uglavnom nemaju uspjeha. Počinitelji/ke se ne procesuiraju ili se kažnjavaju uslovnom i/ ili novčanom kaznom jer se njihova kršenja vežu za druge nezakonite radnje.
Ipak, Bosna i Hercegovina je članica Vijeća Evrope (VE) koje je 2014. godine dalo preporuke u Vodiču o pravima korisnika interneta. Države članice VE-e imaju obavezu svim svojim građanima osigurati ljudska prava i osnovne slobode zacrtane u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima. Ova obaveza je na snazi i u kontekstu korištenja interneta.
U septembru 2017. godine pokrenuta je inicijativa za izmjene i dopune Krivičnog zakona FBiH u cilju stvaranja zakonodavnog okvira za sankcionisanje osoba koje vrše krivična djela putem informaciono-komunikacionih tehnologija.
Iako ne postoji jasno određen i definisan zakon koji bi riješio pitanje online nasilja na prijedlog Ministarstva pravde BiH, Vijeće ministara BiH je utvrdilo Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BiH, kojim se definiše pojam javnog poticanja na nasilje i mržnju.
Navodi se da „tko putem štampe, radija, televizije, kompjuterskih sistema ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način javno potiče ili javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima poziva na nasilje i mržnju usmjerenu protiv skupine ili nekog člana takve skupine određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, spol, spolno opredjeljenje, rodni identitet, invaliditet ili bilo koje druge osobine, u slučaju kada je počinjenje izvršeno na način koji će poticati na nasilje i mržnju protiv skupine osoba ili člana neke skupine, o čemu odlučuje sud, kaznit će se kaznom zatvora najmanje jednu godinu“.
U Hrvatskoj su se početkom 2013. godine dogodile značajne promjene u Zakonu vezanom za kažnjavanje djela na internetu. U ovoj državi je 21. oktobra 2011. izglasan novi Kazneni zakon koji u velikoj mjeri uključuje i ponašanje na internetu – što uključuje internet, te društvene mreže.
Tako se za kazneno djelo uvrede, ukoliko je ono počinjeno javno putem interneta odnosno ako je uvreda postala pristupačna većem broju osoba, u novom zakonu predviđena je novčana kazna do sto osamdeset dnevnih iznosa (gdje se dnevni iznos utvrđuje uzimajući u obzir počiniteljeve prihode i imovinu – a ne može biti manji od dvadeset kuna ni veći od deset tisuća kuna).
Za poticanje na nasilje i mržnju putem interneta za kaznu se može očekivati do tri godine zatvora (ovo vrijedi i za one koji isto javno odobravaju), dok organizatori ili oni koji vode grupu više od tri osobe mogu očekivati još veće odnosno strožije kazne.
Problem online nasilja se najviše odražava na marginalizirane grupe i u ovom slučaju to su i djeca. Kako se zakonske kazne, koje bi trebale kažnjavati počinitelje_ke, ne mogu odnositi na maloljetnike_ice važno je prepoznati međuvršnjačko nasilje na internetu i pravovremeno ga spriječiti. Najveću ulogu u cijelom sistemu korištenja mreže i sprječavanja nasilja svakako imaju roditelji i obrazovni sistem.

Djeca, a naročito ona mlađa ponekad nisu ni svjesna da im se dešava nasilje i rijetko to prijavljuju bilo kome, a naročito roditeljima. Online zlostavljanje je sveprisutno i kod djece u urbanim zonama, ali i kod djece koja potiču iz ruralnih sredina, ne postoji razlika. Ranije, dok nisu postojale društvene mreže i tehnologije putem kojih se danas vrši zlostavljanje, vršnjaci su se sukobljavali direktno, fizički i verbalno. Sada se djeca kompromituju video i foto sadržajima, pa i audio zapisima. Ucjenjuju jedni druge, komentarišu svoje i vlastite sadržaje, dijele ih i to je nezaustavljivo, a posljedice su katastrofalne.

Iz Institucije Ombudsmana za ljudska prava BiH kažu kako ne mogu govoriti o konkretnim statistikama što se tiče zlostavljanja, jer rade po pojedinačnim žalbama građana. ”Od 2009. godine, od kada institucija postoji do danas, na godišnjem nivou ima 30 do 40 žalbi građana koje se tiču vršnjačkog nasilja i zloupotrebe djece putem Interneta. Nama se nažalost ne obraćaju djeca, već isključivo roditelji jer oni sami procijene da se radi o nasilju. Mi vrlo često, kada ustanovimo da se radi o nasilju donosimo preporuke i nadležnima preko našeg postupka. Kada je u nasilju u pitanju segment upotrebe informacijskih i komunikacijskih tehnologija, puno je teže”, rekla je za Bljesak.info pomoćnica ombudsmena i šefica Odjela za praćenje prava djece Aleksandra Marin Diklić.